2007/10/29

Queen for A day


Razmišljali smo gde bi smo mogli da odemo, drugog dana našeg boravka u Piteru. Da li da švrljamo po gradu, ili da idemo na jedno od carskih imanja koje se nalaze u blizini Pitera. Od Petergofa smo odustali. Treba ga videti kada su upaljene fontane, definitivno, koje su btw ugasili na dan našeg dolaska. Petrova palata, ruski Versaj, sa stotinak fontana i zlatnim statuama koje ga okružuju, bez te igre vode, odsjajima zlatnih skulptura na vodi... C! Odlučili smo se za Puškin (Carsko Selo). Dan je bio prelep, hladnjikav, sunčan, pravi jesenji bez kiše. Metroom do Moskovske stanice, pa onda maršutkom do Puškina. Mahnula sam Lenjinu, zatvorila oči, i dok me je sunce grejalo po licu prepustila se 20 minutnoj vožnji do Puškina. Katerinina palata i okolni parkovi, izgradile su Carica Elizabeta i Katerina Velika, i zato je Puškin jedno vreme bio poznat kao „selo careva“ (Carsko Selo). Više od 100 arhitektonskih objekata na preko 300 hektara Katerininog i Aleksandrovog parka: palate, paviljoni, spomenici i mostovi. Ljudi moji raj na zemlji. Uh! sada kada se setim te lepote! Spokojna tišina, zlatno-žuto-crveno lišće – svuda, šuška pod nogama,... drveće, patke, golubovi (koji su utripovali da su patke), voda, mostići, bele klupe od kovanog gvožđa, čamci koji plove po jezeru, piramida (ne znam odkuda ona ovde), raskošna Velika palata, Mermerni most, Aleksandrova palata....da ne nabrajam dalje. Shvatili ste. Šetali smo dok nas noge nisu zabolele, pa smo onda ipak šetali još malo više dok nas sivi oblaci i hladnoća nisu oterali u jedan lep restorančić, koji se sada nalazi u nekadašnjoj zgradi Admiraliteta. Posle čaše crnog vina, lososa u belom vinu, sa nekim jos interesantnim sosom i restovanim krompirićima, zaboravila sam na bezobrazno visoku cenu karate, na promrznule ruke i bol u nogama. Kada smo izašli iz restorana crni oblaci su se nadvili nad Carsko Selo i tiha kiša je počela da rominja. Prošetali smo se još malo, jedva uhvatili slobodnu maršutku i zaputili ka Piteru. Imali smo još Imali smo još 4 sata do povratka u Moskvu.

Carskoe Selo - slike

2007/10/27

Jbg. subota je

Definitivno najinteresantnija zgrada koju sam videla je baš ova, najveća prodavnica knjiga u Piteru „ Kuća Knjige “. Nekada je pripadala Američkoj kompaniji Singer Sewing Machine Co, fantastičan je primer art nouveau arhitekture. U vreme opsade Lenjingrada, radila je sa prekidima sve do novembra 1942. A otvorena je ponovo 1948 godine. Staklena kugla koja se nalazi na vrhu zgrade, je zaštitni znak Singer kompanije.


-------------------------------------------------------------------------------------------------
Prosto su fantastični. Obožavam.
Dave Matthews Band



2007/10/26

900 dana


Excerpt from the instructions of Hitler’s high command on the destruction of Leningrad, dated 29 September 1941.

"...2. The Fuehrer has decided to wipe the city of St Petersburg from the face of the earth. We have no interest in the preservation of even a part of the population of that city.

4. It is proposed to tightly encircle the city and by shelling from artillery of all calibres and constant aerial bombing to raze it to the ground..."
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Opsada Lenjingrada trajala je od 8-og septembra 1941 do 27-og januara 1944, smatra se najtragičnijim poglavljem u istoriji grada. U momentu opsade 2 887 000 ljudi nalazilo se u Lenjingradu, sa samo 30-60 dana rezervne hrane i goriva za grejanje. Oko milion ljudi je evakuisano između 1941-44 godine. Hrane nije bilo dovoljno da se preživi. Ljudi su provodili sate i dane da pronađu parče hleba, koji je 2/3 sačinjavala zemlja. Ni hladno vreme im nije išlo na ruku, temperatura se spuštala i do -26 stepeni, a grejanja i struje nije bilo. Do novembra 1941 sledovanja hrane smanjena su 5 puta. 250 grama za radnike i 125 grama za druge civile. Zime 1941-42 pojavljuje se kanibalizam, a pre toga ljudi su jeli pse, mačke, ptice, pacove...Nekada je i 30 000 ljudi od gladi umiralo na dan. Broj žrtava opsade se tačno ne zna, ali gruba predpostavka kaže da je negde između 800 000 i 1 500 000 ljudi umrlo od gladi ili tokom bombardovanja.
Bivša prestolnica Rusije bila je na rubu totalnog uništenja ali se ipak nije predala. Ljudi su verovali da neprijatelj nikada neće kročiti u grad, kao što nije ni do tada.

Кто к нам с мечом придет, от меча и погибет
Who comes to us with a sword - from sword will die

Aleksandar Nevski
-------------------------------------------------------------------------------------------------

28 декабря года. Женя умерла в 12 часов утра.
Бабушка умерла 25 января 1942-го, в 3 часа дня.
Лека умер 17 марта в 5 часов утра.
Дядя Вася умер 13 апреля в 2 часа ночи.
Дядя Леша 10 мая в 4 часа дня.
Мама — 13 мая в 730 утра.
Савичевы умерли.
Умерли все.
Осталась одна Таня.

Dnevnik 11-ogodišnje Tanje Savičeve. Dnevnik koji je postao simbol, opsadom zarobljenog Lenjingrada i ljudske tragedije. U avgustu 1942, zajedno sa 140 dece Tanja je evakuisana iz grada. Svih 140 dece je preživelo...osim Tanje.

2007/10/22

Na krovu sveta

Već je padao mrak kada smo se lutajući, ne tako slučajno našli ispred Isakievskog Sabora. Ceo dan, prvo u magli, a posle kuda god da smo krenuli pojavljivala se ta zlatom prekrivena kupola. Sećam se sada tog prvog susreta sa njom... nisam bila toliko oduševljena, da li od umora ili gladi ko će ga znati. Plan je bio popeti se na kupolu crkve, a prisećajući se tog istog poduhvata na crkvi Santa Maria del Fiore u Firenci, nije mi bilo sve jedno. Kupujemo karte, iako se sve vreme nećkamo oćemo li ili ne, jer već pada mrak i ne znamo dokle rade, pa da ne trčimo po crkvi samo da bi je videli, i gladni smo i umorni...Ipak kupujemo karte, koje su preskupe, ali za mene su sa popustom i do dobrim, pošto imam akreditaciju, šta god ona značila, (karte za muzeje su u Piteru su inače mnogo skuplje nego u Moskvi). Penjanje je odlično proslo, mačji kašalj naspram Firence. Ne znam da li mogu rečima, ustvari znam da ne mogu da prenesem taj spektakularan pogled na krovove Pitera dok zlatnocrveno sunce zalazi. Zato sam iako se već gasila baterija, fotografisala da uhvatim svaki deo grada se pružao ispred mene....Da uhvatim ne uhvatljivo, obišla sam oko kupole nekoliko puta, posmatrala skulpture na crkvi, u tišini gledala crvene krovove grada, kranove, brodogradiliste, brodove na Nevi, fonatane, Admiralitet, Akademiju, Petropavlovsku tvrđavu, Ermitaž, široke ulice, trgove.... Vetar je počeo jače da duva, a mrak opasno da se približava, ugasila sam fotoaparat, naslonila se na jednog anđela i u miru posmatrala zalazak sunca.



Isakievski Sabor je crkva od velikog značaja, sa burnom istorijom, uostalom kao i sve ovde u Rusiji. Da ne pričam mnogo o istoriji crkve, to možete pročitati ovde, ja ću o brojevima,...o gradnji crkve, o enterijeru i eksterijeru.
Cela šuma je posečena da bi se napravilo 10 762 borova šipa, koji su pobijeni na 6 metara dubine. Građena je više od 30 godina, a 300 000 tona granita i mermera upotrebljeno je u izgradnju eksterijera crkve visoke 101.5 metara. I još 16 godina trajala unutrašnja dekoracija, da bi se crkva konačno otvorila 1858. godine. U osnovi crkva ima formu krsta ( 95 m x 105m), u sredini se nalazi rebrasta kupola, pozlaćena sa preko 100kg čistog zlata. Kupola u prečniku ima oko 25 metara, konstrukcija je čelična i prekrivena pozlaćenim bakrom. Kupola se sastoji iz tri hemisferične ljuske. Na vrhu kupole nalazi se mermerna lanterna sa 24 korintska stuba. A na vrhu pozlaćene lanterne postavljen je 6 m. visoki zlatni krst. Crkveno stepenište, koje se nalazi sa tri strane, napravljeno je iz masivnog granitnog bloka u jednom komadu. Glavni ulazi nalaze se i na severnoj i južnoj strani, ispod trema sa duplim redom stubova od crvenog granita, visine 18 metara, i prečnika preko 2 metra. Ovi korintski subovi su teški oko 114 tona, svaki. N istočnoj i zapadnoj strani su manji tremovi sa po 8 stubova. Zabati su teški oko 80 tona, a glavni granitni zidovi široki su 5 metara.
Površina unutrašnjosti crkve je 4000 m2, i može da primi 14000 ljudi. Pod, zidovi, svodovi, stubovi, freske i 600 m2 mozaika dekorisani su sa 14 vrsta mermera, kao i jaspisom, malahtitom, lazuritom, portfirom, pozlaćenim malterom. Na mozaicima i slikama radilo je viže od 200 umetnika. Više od 400 kg zlata, 1000 tona bronze i 16 tona malahtita potrošeno je u enterijeru. Unutrašnjost kupole prekriva 800 m2 slika Device Marije okružene svecima i anđelima. 1931. godine sovjetske vlasti postavile su Fukovo klatno na dužini od 98 m. Posle perestrojke vraćena je u centar kupole srebrno bronzana golubica, simbol Svetog duha i mira. Inače, sve što je moglo da se iznese iz crkve, sve dragocenosti... sovetske vlasti su konfiskovale, pre otvaranja muzeja Ateizma.
Iza ikonostasa u dubini glavnog oltara, vidi se vitraž. Ovo je veoma čudno, jer osim što se u pravoslavnoj crkvi se ne koriste vitraži, naročito se Hrist na njima ne prikazuje u odori Katoličke crvene, umesto Pravoslavne plave. Isakievski sabor je četvrta na svetu po visini crkva, posle Sv. Petra u Rimu, Sv. Pavla u Londonu i Santa Maria del Flore u Firenci.
To znači da sam se preko 262 stepenika popela na visinu od 43 metara.
Za izgradnju je potrošeno 23 256 000 rubalja u srebru, što je 6 puta više nego za izgradnju Zimske palate. No, vrednost bi trebalo staviti i na ljudske živote. Hiljade ljudi izgubilo je život u transporu mermera, ne zna se koliko ljudi je izgubilo život radeći 15 sati svakog dana za vreme izgradnje. Najmanje 60 ljudi umrlo je od udisanja isparenja žive.
U svakom slučaju i pored visoke cene ulaznice, ne treba propustiti vedeti ovu crkvu. Umorni, i gladni nismo mogli da odvoimo oči sa predivnih mozaika, sa ikonostasa, slika, skulptura, ornamenata...Na kraju glad je pobedila.


2007/10/15

Hermitage - A place where one can live in seclusion; a retreat.

Najzanimljivija prostorija za mene bila je 1812. Ratna galerija. Osim svakako prostorije gde su bile dve (?????) slike Edgar Degaa. On mi je jedan od omiljenih. (Ah da! promašila sam i jednog Mikelanđelovog Roba) Ali ajde da ne budem neskromna, videla sam i Renoara, i Matisa, i Gogena i na kraju kada sam već padala sa nogu Pikasa. Nije da ga nešto jaaako gotivim, ali izvukli su se sa postavkom njegove keramike koju baš volim. Dakle...
Rat 1812. godine nazvan je Patriotski rat, i zauzima najsvetliju tačku u poglavlju ruske istorije i kulture. Po nalogu Cara Aleksandra I, 1812. Ratna galerija sagrađena je u Zimskoj palati. Ni jedna palata u evropi nije imala ni sličnu galeriju portreta kao ova u rezidenciji ruskih careva. 1812.Ratna galerija sagrađena je 1826. godine prema projektu Karla Rosia u glavnom delu Zimske palate. Nalazi se ispred Prestolne (ili Sv. Đorđa) dvorane. Sadrži više od 300 portreta heroja, koji su zaslužni za pobedu nad Napoleonom. Mislim da sam nekoliko puta bila u ovoj prostoriji. Iako mi se jako svidela, razlog je ipak bio totalno gubljenje po muzeju, jurcanje da što više vidimo, što nije urodilo plodom, i loša označenost prostorija. Bakica ima na svakom čošku i jako su ljubazne ivek da vas upute na pravi put.

- Izvinite, da li možete da nam kazete gde su fracuski impresionisti?
- Aaaa, pa vama treba treći sprat. Ovako idete...pa onda skrenete kod...pa onda prođete kroz...i tu su stepenice za treći...onda na trećem pitajte dalje.
--------------------------------------------------------------------------------------------
Enterijer : 1 786 vrata, 1 945 prozora, 117 stepenica i 1 057 dvorana i soba.
Tri miliona umetničkih dela : 15 000 slika, 12 000 skulptura, 600 000 crteža, 600 000 arheoloških eksponata, 224 000 eksponata primenjene umetnosti, 1 milion novčića i medalja.
Ako bi ste ispred svakog dela stajali tačno 1 minut trebalo bi vam 5 godina da izađete iz Ermitaža.
Toliko.

2007/10/11

Grad u magli

Razdanilo se, grad i dalje u magli spava. Idemo negde, prema nečemu, šetamo opušteno...Nailazimo na zgradu Glavnog štaba, u pozadini kroz arku, okovan maglom pojavljuje se Dvorski trg....dah nam staje. Kroz glavu mi prolaze slike iz dokumentarnog filma o Caru Nikolaju II. Krvava nedelja 1905, kada su mirni demonstratori krenuli u protesnu šetnju, koja se završila masakrom od strane Carskih vojnika, baš tu, na ovom trgu u magli. Drugi veliki događaj, koji je ovaj trg imao priliku da doživi, je Oktobarska revolucija 1917. godine. Boljševici su tada zauzeli, osvojili, šta već, Zimski dvorac, čuvan od strane kozaka, kadeta i ženskog bataljona.
Trg je prazan, dan je svanuo iako ga ne vidimo, magla je još tu, golubovi, po koji čovek u prolazu, tišina i mi. Stojimo na sredini i okrećemo se malo na levo, pa na desno, pa prema Zimskom dvorcu, pa prema Nevskom prospektu, ...Udaljini se vidi Isakievki sabor.
Zimski dvorac je predivan...Azurno-belo-zlatna barokna gradjevina, dvorac ruskih careva od 1754 – 62. Iako su ostale gradjevine u neoklasičnom stilu, savršeno se uklapaju. Preko puta, zgrada Glavnog štaba, koju je projektovao Karlo Rosi, rađena je u ampir stilu. Ineresantno je sledeće...Na sredini trga nalazi se Aleksandrov stub, pazite sad, od crvenog granita u jednom komadu, najveći je na svetu sa svojom visinom od 47.5 metara, težak je 500 tona i nije ankerovan za postolje. Znaci slobodno stoji, nije ničim pričvršćen. 3000 ljudi je podiglo ovaj stub za manje od dva sata.
Veseli mornari prolaze preko trga, i vraćaju me iz maštarija mojih. Teško se krečemo dalje, očima prikovanih za trg, a znamo da ćemo sigurno još nekoliko puta prolaziti ovuda.
Kako izgleda Dvorski most i Neva u magli...mmmm zajebano dobro.
Čitam Dostojevskog ovih dana, tj. dana pred put, Bele noći tačnije, i sve se okrećem dok prilazim mostu, gledam na glavnu fasadu Zimskog dvorca, pa na drugu stranu prema Admiralitetu, gledam da prepoznam mesta kuda je šetao, gde ju je sreo, koje zgrade je gledao i sa kojima je pričao. Prelazimo na Vasilijevsko ostrvo, čuju se galebovi, sada več ima ljudi na ulicama, spremaju se ulični prodavci, mornari šetkaju svuda...Na putu do tvrđave brodovi u magli, pijanice spavaju na blatnjavoj zemlji, pecaroši,...
Neću da pričam o Petropavlovskog tvrđavi, jer sam već pisala ranije, ustvari o Petru sam pisala, sada samo slike. Ali mogu da kažem da se nisam nešto preterano oduševila, ipak su mu jači utisak ostavile neke druge stvari.
Posle šetnje po tvrđavi, obilno smo doričkovali u jednom restoranu, popili kafu, i kada smo izašli napolje dočekalo nas je sunce. Magla se digla.

2007/10/10

59° 56′ 0″ N 30° 20′ 0″ E

Ruski vozovi - čista romantika, valjda me podsećaju na scene iz ruskih romana tipa: putovali su danima i predeo je bio...pa onda idu kilometarski opisi, pa onda kako je ONA sedela prekoputa njega, pa opisi, pa sve tako...romantično. Hm...plac karta...nema romantike. Vagon, sa kupeima ( 4 kreveta) koji nemaju vrata, i u delu gde je hodnik, gde se mi obicno kačimo na prozore da bi pušili, pričali celi noč, i sl. (mislim na vozove u Srbiji) postoje jos dva kreveta. Ustvari jedna velika spavaona, beskrajno čista, svako dobija upakovani set posteljine, (jastučnica, čaršav,čaršav za pokrivač i peškir), dušek, jastuk i ćebe. Greju manijačno, tako da ćebe nije baš bilo potrebno. Pre ulaska u voz proveravaju se karte na kojima piše vaše ime i prezime i br. pasoša, znači nema šanse da se na vašoj karti vozi neka druga osoba. Moj voz polazi tačno u 20.18, i stiže apsolutno na vreme, u 05.00. Nema buke i zajebavanja tj. pušenja, opijanja, puštanja muzike, dranja i ostalo...Voz kreće, ljudi već spremaju krevete, neko obači pižamu,mada većima spava obučena, svi su u papučama, sa peškirima oko vrata pravac na pranje zuba i umivanje. Svetla se gase u 23.0...i lalanje. Ja recimo nisam ni oka sklopila.
Tačno u 5 ujutru voz je stigao u Piter.
Ne mogu da opišem osećaj kada sam sa železničke stanice zakoračila na Nevski prospekt, u mraku, po magli. Potpuno oduševljenje! Široka pravilna ulica, sa širokim trotoarom, fino popločanim, četvorospratne zgrade, svaka za sebe posebno lepa, sa vencima na istim visinama. Ubranistički apsolutno savršeno. Polako smo krenuli u šetnju po Nevskom, prema Nevi, ka hostelu, da vidimo ima li šanse da spavamo negde na toplom. Hostel našli, smestili se i polako krenuli u razgledanje. Mislim da je svanulo tek negde oko 9, grad je i dalje bio u magli.


Nastavci slede....koliko će ih biti ni sama ne znam.
Da ne bi otkrivala sve slike odjednom, postovaću ih u skladu sa pričom, par za svaki post, a na kraju će sve slike biti na stavljene na web album, link je sa strane.

2007/10/06

St. Petersburg

Ošišana sam ko retard.
Ko Jim Carrey u Dumb & Dumber.
Imam bubuljicu veličine sputnika,
i smeta mi kada govorim.
Šta ću kada sam u pubertetu.
Karte za voz imam. Da.
Smeštaj. Ne.
Kiša pada, vreme je grozno, i stvarno mi ne smeta.
Očekuje me carski Piter, izlozba francuskih impresionista
i Max Breckmann, palate, crkve......uh!
Idem da se pakujem.