2008/06/18

A KO, AKO NE TI?

DANILO JOVANOV

Danilo Jovanov (29) iz Kraljeva, bio je, sa svojih 19 godina jedan od desetorice najboljih mladih košarkaša bivše Jugoslavije. A onda je prst sudbine učinio svoje – desio se saobraćajni udes posle koga ništa više nije bilo isto – osim Danila.

„Nisam imao nikakve komplekse zbog nepokretnosti tako da sam se
relativno brzo vratio u neki vid normalnog zivota. Imao sam devojku, izlazio i kretao se sa društvom po gradu. Vremenom sam stvorio takav utisak kod ljudi da me uopšte ne posmatraju kao čoveka koji je u kolicima. I to je ogroman uspeh, razbio sam predrasude mnogim ljudima. To je nešto što me zaista ispunjava srećnim. A ja i dan danas živim u stanu koji je na drugom spratu - a zgrada nema lift. Da bi izašao, treba mi troje ljudi da me snesu dole, a posle i podignu. Lako je to kada je tu neko od drugara, ali desi se da nema nikoga, pa otac, majka i brat moraju da me nose, što mi izuzetno teško pada”, priča Danilo Jovanov koji bije svoju najvažniju bitku u kojoj poraz nije opcija.
Kao dečak pokazivao je talenat i sklonost ka sportu, a sa 14 godina je postao najmlađi licencirani košarkaš A lige bivše Jugoslavije. Kao kapiten i vođa svog tima gotovo je osigurao karijeru vrhunskog sportiste, dobivši poziv da se usavršava i školuje u Americi, sa stipendijom i svim olakšicama koje prate mlade talente.
Ipak, noć između 29. i 30. novembra 1998. godina presudila je drukčije. Danilo je kao suvozač, u teškoj saobraćajnoj nesreći, zadobio povrede preloma vrata i šestog pršljena što ga je učinilo kvadriplegičarom: „Ostao sam potpuno nepokretan od vrata do stopala, izgubio sam pokrete i osećaj u rukama i nogama, žargonski – postao sam „biljka“ koja u potpunosti zavisi od pomoći dvoje ili troje ljudi“.
Od tog dana, pa do danas, Danilo prkosi svim prognozama i pravilima. Nadmašivši sva medicinska očekivanja, Danilo 2001. godine, u Institutu u Igalu, uspeva da se osposobi za plivanje bez i jednog pomagala, a 2003. godine nastupa na državnom prvenstvu u plivanju za invalide paraplegičare (osobe koje imaju zdrave ruke, šake i prste, što on nema) i u toj konkurenciji osvaja bronzanu medalju u plivanju na 50m, kao jedini takmičar kvadriplegičar i to sa vremenom koje je bilo 2 sekunde bolje od svetskog rekorda u konkurenciji kvadriplegičara. Pored toga, Danilo 2002. godine dolazi do automobila sa ručnim komadama i uspeva nemoguće: uprkos tome da je kvadriplegičar, Danilo učestvuje na 4 reli trke kao jedini kvadriplegičar i osvaja medalju i I mesto u konkurenciji paraplegičara do 2,500 kubika.
„Na svetskom prvenstvu u Kraljevu, septembra 2004. godine, i to na stazi na kojoj sam pre povrede ostavio mnogo pretrčanih kilometara, osvojio sam 2 medalje u guranju kolica na 100m i u bacanju kugle sa ramena. Proglašen sam za najuspešnijeg takmičara na turniru. To je bio moj prvi sportski nastup u svom mestu i iskreno, nije mi bilo baš lako – stare uspomene sa atletske staze su mi se vrtele po glavi. Taj uspeh sa turnira me je direktno kvalifikovao za nastup na Paraolimpijske igre u Atini. Nažalost, prelom butne kosti zbog slabosti kostiju, nije mi dozvolio odlazak na igre.”
U projektu za invalide „Ponovo uspravni“, 2003. godine Danilo ponovo postiže čudo: završava obuku za ronioca sa jednom zvezdicom (dubinsko ronjenje sa kompletnom opremom) i uspešno izvršava 9 zarona u bazenu na Banjici, dobija ronilački pasoš i postaje član CMAS-a, kao jedini ronilac na svetu sa ovako teškom povredom: “Kada smo se sreli na prvom treningu, ja sam u njihovim očima video skeptničnost da li ću to ja moći da odradim, što je bilo realno s njegove strane, s obzirom da ne mogu da pomeram prste i šake. Ja sam bio odlučan i pitao lekara i ostatak tima: “Da li hoćete novi izazov sa mnom i iskusite moje sposobnosti?!” i tako su pristali.” , priča Danilo.
Zadivljujuća je energija sa kojom je Danilo rođen, ali realnost je neumoljiva. Svakim danom, priznaje Danilo, njegovoj porodici, a samim tim i njemu, sve je teže.
Već dve godine, zbog finansijskih problema, Danilo nije u mogućnosti da ode na fizikalnu rehabilitaciju u banju, a neretko su i svakodnevne potrepštine problem. U početku, Danilo je mislio da će mu ekstremno dobri rezultati u sportovima koje može da upražnjava doneti finansijsku sigurnost i nije želeo da traži pomoć: „I kada sam gostovao u nekim televizijskim emisijama, ja nisam hteo da stavim žiro račun i da tražim finansijsku ili materijalnu pomoć, nije to bila moja poenta, a mogao sam. Moj cilj je bio da podignem moral i svest ljudima i da im poručim da nema mesta za depresiju i nerviranje zbog nekih “sitnica i gluposti”. Pa pogledajte mene!“

APEL
Sve građane koji su u mogućnosti i žele da pomognu Danila Jovanova molimo da uplate sredstva na žiro račun:
Alco Banka a.d. Beograd Filijala Kraljevo 41000, Jovanov Danilo
115-4100100258047-95

BUDUĆNOST
„Ja imam dosta ideja kako bih svoje iskustvo mogao da prenesem na ljude u
raznim segmentima. Možda bih mogao da kao neki savetnik u košarkaskom klubu prenesem svoje znanje na mlade, jer košarku poznajem i bilo bi mi žao da to ostane samo u meni. Mogao bih da radim kao edukator tj. čovek koji bi stajao između terapeuta i nekog pacijenta sa povredom kičme. Davao bih savete i učestvovao u njegovom oporavku u nekom od rehabilitacionih centara. Kad se spoji znanje terapeuta i moje iskustvo i znanje, koje posedujem sada kao invalid, to mora da proizvede pozitivan rezultat i ja iza toga sa sigurnošću stojim. U klinikama u svetu, ovakav edukator je sastavni deo tima koji učestvuje u oporavku pacijenta, a mene bi to, pre svega kao čoveka jako ispunilo, jer bih tada bio siguran da radim plemenitu stvar, jer znam kako je to biti nepokretan.” kaže Danilo.

I moj lični apel
Ako možete da pomognete na bilo koji način ovom dragom biću, molila bih vas da to odistinski učinite! Uz ovaj apel, da ne kažem daj dauradimoneštozanekogaanesamozasebe prilažem Danilovu biografiju, kao i njegovo dirljivo izvorno pismo sa kojim se obratio za pomoć.

JOVANOV DANILO
adresa - Glavaševa 10/17
3600 KRALJEVO
mob 063-83-46-397
Email dacozmaj@sbb.co.yu

Za sve dalje informacije, predloge, savete, pomoći, kontaktirati na mail pokretača i mog najdražeg saživotnika na ovoj planeti:

Tamara Radojčić
dajemrec@gmail.com

Ili mua:
Jelena Mirković
vajarka@gmail.com

PS. Od sutra će biti u radu Danilov sajt kao i baneri koje ćete blagovremeno moći preuzeti i bar time pokazati da blog nije samo mesto za daljenje recepata i iznošenje ušminkanih govana u javnost.
A sad djelanje!!!

Danilova biografija i pismo na sajtu ArtMistakes.

2008/06/08

trep ili tret ili tetr, nema veze, kovska je

Ne mozes da budes u Moskvi a da ne odes u Tretjakovsku galeriju. To ti je kao da si bio u Paridjiju i nisi bio u Luvru. Tako kazu ljudi. Te ja tako danas otidoh. Iako nedelja, nije bila velika guzva, tako da smo fino manervisali kroz sale, pokusavajuci da upijemo, zapamtimo i zadrzimo se sto vise na svakoj slici. Moras biti u dobroj kondiciji za to. Jednostavno je nemoguce sve informacije primiti u jednom danu i za par sati. Treba doci dva puta, tri, koliko se vec vremena, a i interesovanja ima.

Primecanija :

- U nekim salama slike su postavljene u dva reda. Tako da one blize tavanici/ krovu, koji je od stakla, se zbog dnevnog svetla koje upada pod raznim uglovima, ne vide dobro. Ne vredi traziti dobar ugao, kada jednostavno celu sliku ne mozes da vidis dobro.
- Fantasticno oznaceno kretanje kroz sale, ne dozvoljava gubljenje vremena u lutanju. Bolje reseno nego u Ermitazu, definitivno.
- Ramovi slika...apsolutno fantasticni. Ne bi imala protiv da posedujem par komada.
- Apsolutna tisina, samo se cuje vodici na svim mogucim jezicima, a i oni sapucu dok objasnjavaju slike ili umetnke.
- Posetioci svih uzrasta. Turisti, studenti, roditelji sa decom, fenserasi, poslovni ljudi, pozeri, bake, deke... Ukratko, ljubitelji umetnosti.

Ne izlazi iz glave:

- Ilya Repin. Sve slike, pogotovo Ivan grozni i njegov sin Ivan, portret Lava Tolstoja, i slikareva cerka.
- Vasily Surikov. Morning of Streltzi's execution.
- Vasily Vereshchagin. Apotheosis of war.
- Filipp Andreevich Malyavin. Whirlwind.
- Andrei Rublev. Nema tu sta da se kaze. Majstor je sve objasnio. Citiracu samo moju Jelenu: "Kako je to već s onog sveta. Al stvarno." Upravo tako.
- I jos jedna slika, ni umetnika ni naslova slike se ne secam. Devojcica koja prosi, u crvenoj suknji, a u gornjem levom uglu samo se vidi lepa fina gospodska ruka koja joj pruza novcic. Fantazija.

Dodatne informacije, za one koje interesuje:

Pavel Tretyakov
Tretyakov gallery


Pozadina u vidu muzike....Grinderman.
Poslednjih par dana na repeatU. Pogotovo I don't need you (To set me free) i Get it on.