2007/10/11

Grad u magli

Razdanilo se, grad i dalje u magli spava. Idemo negde, prema nečemu, šetamo opušteno...Nailazimo na zgradu Glavnog štaba, u pozadini kroz arku, okovan maglom pojavljuje se Dvorski trg....dah nam staje. Kroz glavu mi prolaze slike iz dokumentarnog filma o Caru Nikolaju II. Krvava nedelja 1905, kada su mirni demonstratori krenuli u protesnu šetnju, koja se završila masakrom od strane Carskih vojnika, baš tu, na ovom trgu u magli. Drugi veliki događaj, koji je ovaj trg imao priliku da doživi, je Oktobarska revolucija 1917. godine. Boljševici su tada zauzeli, osvojili, šta već, Zimski dvorac, čuvan od strane kozaka, kadeta i ženskog bataljona.
Trg je prazan, dan je svanuo iako ga ne vidimo, magla je još tu, golubovi, po koji čovek u prolazu, tišina i mi. Stojimo na sredini i okrećemo se malo na levo, pa na desno, pa prema Zimskom dvorcu, pa prema Nevskom prospektu, ...Udaljini se vidi Isakievki sabor.
Zimski dvorac je predivan...Azurno-belo-zlatna barokna gradjevina, dvorac ruskih careva od 1754 – 62. Iako su ostale gradjevine u neoklasičnom stilu, savršeno se uklapaju. Preko puta, zgrada Glavnog štaba, koju je projektovao Karlo Rosi, rađena je u ampir stilu. Ineresantno je sledeće...Na sredini trga nalazi se Aleksandrov stub, pazite sad, od crvenog granita u jednom komadu, najveći je na svetu sa svojom visinom od 47.5 metara, težak je 500 tona i nije ankerovan za postolje. Znaci slobodno stoji, nije ničim pričvršćen. 3000 ljudi je podiglo ovaj stub za manje od dva sata.
Veseli mornari prolaze preko trga, i vraćaju me iz maštarija mojih. Teško se krečemo dalje, očima prikovanih za trg, a znamo da ćemo sigurno još nekoliko puta prolaziti ovuda.
Kako izgleda Dvorski most i Neva u magli...mmmm zajebano dobro.
Čitam Dostojevskog ovih dana, tj. dana pred put, Bele noći tačnije, i sve se okrećem dok prilazim mostu, gledam na glavnu fasadu Zimskog dvorca, pa na drugu stranu prema Admiralitetu, gledam da prepoznam mesta kuda je šetao, gde ju je sreo, koje zgrade je gledao i sa kojima je pričao. Prelazimo na Vasilijevsko ostrvo, čuju se galebovi, sada več ima ljudi na ulicama, spremaju se ulični prodavci, mornari šetkaju svuda...Na putu do tvrđave brodovi u magli, pijanice spavaju na blatnjavoj zemlji, pecaroši,...
Neću da pričam o Petropavlovskog tvrđavi, jer sam već pisala ranije, ustvari o Petru sam pisala, sada samo slike. Ali mogu da kažem da se nisam nešto preterano oduševila, ipak su mu jači utisak ostavile neke druge stvari.
Posle šetnje po tvrđavi, obilno smo doričkovali u jednom restoranu, popili kafu, i kada smo izašli napolje dočekalo nas je sunce. Magla se digla.

14 comments:

Anonymous said...

e ne mogu da verujem!!! moja omiljena knjiga Dostojevskog je Bele noci, i uvek joj se vracam da se podsetim, i htedoh da te pitam jesi li je citala, kad eto meni odgovora i bez pitanja :) ako postoji pozitivna zavist, onda ti pozitivno zavidim sto imas priliku da se osvrces i gledas sve sto si procitala, da redjas slike po nekom svom redu i skiciras u svojoj glavi vremena... ali sam ti zahvalna za ovaj divan opis i slike :) DIVNA SI!

Anonymous said...

Ja bas volim Bele noci. Ustvari nisam neki ljubitelj ruske knjizevnosti, ali mogu reci, sada kada citam kratke price od Cehova, Dostojevskog, Tugejeva i drugih..., i svidja mi se. Mozda, tada kada sam ih citala u srednjoj skoli, nisam bila spremna za njih, sada mi se bas svidjaju. A mozda zato sto sada zivim ovde i znam malo vise o rusima, njihovoj knjizevnosti, nacinu zivota.
E da, Sinjel me je npr. oduvao, mnooogo mi se svidja

Anonymous said...

Ček, ček, stub bez ankerovanja??? daj sliku, obavezno! I gde su našli toliko mermera u jednom komadu? Sjajno!

Anonymous said...

pazi kada sam to za tebe napisala :)
poslacu ti na mail slike stuba izbliza. kazu da je stub bio toliko savrseno obranjen da mu nije trebalo nikakavo vezivanje. aj bogati sta se cudis, carska je to rusija bila ;)

Anonymous said...

A vetar? A zemljotres? (Progovara moja inženjerska savest). Mora da su imali neke specijalne metode ti carski rusi.

wtf? said...

The column is a single piece of red granite, 25.45 m (83 ft 6 in) long and about 3.5 m (11 ft 5 in) in diameter. The granite monolith was obtained near Vyborg and in 1832 transported by sea to Saint Petersburg, on a barge specially designed for this purpose, where it underwent further working. Without the aid of modern cranes and engineering machines, the column, weighing 600 tonnes (661 tons), was erected by 3,000 men under the guidance of William Handyside in less than 2 hours. It is set so neatly that no attachment to the base is needed.
Potpuno fantasticno, pazi meni je neverovatno, ali jbg istinito :)

wtf? said...

evo citam sada, kazu da sam sebe nosi zbog svoje tezine. nije malo tih 500-600 tona, jel?

Anonymous said...

Dakle gravitacija čini svoje. Grandiozno.

Anonymous said...

btw, fala za slike, evo studiram ih:)

Anonymous said...

dodjoh da uživam i da ti zavidim...na Nevi. I magli. Pa opet da uživam u tekstu i fotografijama. A zavidim samo onako, malo...:-)

Anonymous said...

500 tona i nije ankerovan? ma ajte molim vas ;)

Anonymous said...

@wisperer - uzivaj i zavidi :) vise uzivaj, manje zavidi :)

@bslp - shokirajushe ;)

Anonymous said...

Napisala si tako da sam se u jednom trenutku osetila kao da sam tamo.Fascinatno, nikad nisam bila a sve izgleda blisko. Lepo te je citati, Uzivaj u Nevi i Dostojevskom pomalo i za nas koji nismo nikad:-)

Anonymous said...

People should read this.