2008/03/15

majolika, knjige, dobra kafana i izgubljena kartica

Uočila sam je davno, šetajući se Tverskom. Svaki put provirim kroz arku i vidim je. Ali detalj samo. Ne celu. I to mi je dovoljno bilo da znam da će mi se svideti. Majolika. Kako mi se i ne bi svidela. Odlučim jedan dan da je vidim celu. Nije sunčan dan, oblačan je, ali nema kiše. Prilično je hladno. Prolazim kroz arku ne znajući šta me zapravo očekuje. I zgrada ume da razočara. Majolika ne majolika. Polako, na prstima kao kakav detektiv, sa pripremljenim aparatom prolazim kroz mrak...Iako ne baš u najboljem izdanju, divna je. Analizirala sam je iz svakog ugla, zagledala, fotografisala, uočavala i najsitnije detalje. Nisam bila sama u ovom istraživanju i pokušaju da je celu uslikam. Društvo su mi pravili jedan zaljubljeni par i jedna bakica. Ne znam koliko sam se zadržala obigravajući je, ulazeći u dvorište, škljocajući i škljocajući, ali su creva počela da krče i to je bio znak da odem da se napojim i najedem. Ostavila sam je samu, zaboravljenu, iza novijih zgada Tverske ulice, ali znajući da ću je ponovo videti i to prvom prilikom kada odem u grad.
Otišla sam u knjižaru i kupila knjigu o bojama u enterijeru i vodič gradova Zlatnog prstena. Sačekala drugaricu kod Puškina, otisla u jedan super klub/kafanu/restoran, klopala špagete sa lososom i pila vino. A onda zaboravila visa karticu. Dva dana kasnije sam shvatila da je nema. Kartice. Prvo sam pomislila da je ukradena, a onda sam se setila kafane, pozvala. I da, bila je tamo i čekala me . Šta mi bi? Da li je razlog zgrada? Špagete? Vino? Ok ok dve tri čaše vina. Ko će ga znati.
Evo šta sam našla o zgradi.
Savinskoe predvorie ( Саввинское подворье )je najpoznatija zgrada Ivana Sergeeviča Kuznjecova ( Иван Сергеевич Кузнецов ), izgrađena između 1905–1907 godine. Ovo je prvi i veoma uspešan rad Abramcevo majolika radionice ( Абрамцевская гончарная мануфактура ). Pločice ove radionice definišu ceo izgled građevine. O arhitekti Kuznjecovu pročitajte sami, ako vas interesuje.


10 comments:

etotako said...

Vodićeš me da i ja zagledam.
I da jedemo špagete.
I crnu čokoladu.
I da fotografišemo.

Nećemo ništa izgubiti.
Yeah, right.
Samo omanju hrpu imam da posejem po Moskvi, kaka sam zaboravna.
Baba Jelisaveta.

Anonymous said...

nista se ti ne brini dok si samnom nista ne gubis, kapirash ;)
a sa biljkom e to je problem. ima da je nosis, to ti je valjda jasno.

samo mi nemoj nju igubiti kumim te Jelisaveta!

Anonymous said...

kako ti zavidim na šansi za fotkanje vakih zgrada. da znaš. baš. ali neka, će nađem ja muža sa omanjim zamkom! :P

etotako said...

Biljka i ja. Pa idealan par za međunarodni incident šta ti je :))

Anonymous said...

Super je majolika.
Hm, špagete sa lososom i vinom. Ti baš znaš da uživaš :)

Anonymous said...

Om! draga...sta reci. moja opsesija. fotografije na kojima nema ljudi. tuzno :)

kujna cujem da pocetkom aprila i ti pocinjes da uzivas. samnom :)

marice :))

Anonymous said...

E pa vala i ja napokon da se dotociljam do Moskve. Bilo je i vreme.

Anonymous said...

a vidi, ja sam u rukama držala knjigu sa fotografijama gde nema ni jedne osobe, a zamisli čitav grad! i svi su bili šokirani i imali spooky osećaj, meni je izgledalo odlično. kakvih kuća je tamo bilooo, eh moja ti! :)

Laluve said...

lepa majolika :-)
sad se zamislih ...jeste malo pusto kad na slikama nema ljudi.
btw, da sam ja kojim slucajem negde zaboravila karticu istu nikad ne bih pronasla ;-)

Anonymous said...

eh probala sam i ljude da slikam...npr. cimerke. svo vreme su bezale misleci da smetaju. hahahaha

laluve ja sam se iznenadila kada je posle dva dana kartica i dalje bila kod njih!!! kazu mi da sam imala srece. verujem. da ne kazem jos da mi je na toj kartici sve! eh!