2007/10/26

900 dana


Excerpt from the instructions of Hitler’s high command on the destruction of Leningrad, dated 29 September 1941.

"...2. The Fuehrer has decided to wipe the city of St Petersburg from the face of the earth. We have no interest in the preservation of even a part of the population of that city.

4. It is proposed to tightly encircle the city and by shelling from artillery of all calibres and constant aerial bombing to raze it to the ground..."
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Opsada Lenjingrada trajala je od 8-og septembra 1941 do 27-og januara 1944, smatra se najtragičnijim poglavljem u istoriji grada. U momentu opsade 2 887 000 ljudi nalazilo se u Lenjingradu, sa samo 30-60 dana rezervne hrane i goriva za grejanje. Oko milion ljudi je evakuisano između 1941-44 godine. Hrane nije bilo dovoljno da se preživi. Ljudi su provodili sate i dane da pronađu parče hleba, koji je 2/3 sačinjavala zemlja. Ni hladno vreme im nije išlo na ruku, temperatura se spuštala i do -26 stepeni, a grejanja i struje nije bilo. Do novembra 1941 sledovanja hrane smanjena su 5 puta. 250 grama za radnike i 125 grama za druge civile. Zime 1941-42 pojavljuje se kanibalizam, a pre toga ljudi su jeli pse, mačke, ptice, pacove...Nekada je i 30 000 ljudi od gladi umiralo na dan. Broj žrtava opsade se tačno ne zna, ali gruba predpostavka kaže da je negde između 800 000 i 1 500 000 ljudi umrlo od gladi ili tokom bombardovanja.
Bivša prestolnica Rusije bila je na rubu totalnog uništenja ali se ipak nije predala. Ljudi su verovali da neprijatelj nikada neće kročiti u grad, kao što nije ni do tada.

Кто к нам с мечом придет, от меча и погибет
Who comes to us with a sword - from sword will die

Aleksandar Nevski
-------------------------------------------------------------------------------------------------

28 декабря года. Женя умерла в 12 часов утра.
Бабушка умерла 25 января 1942-го, в 3 часа дня.
Лека умер 17 марта в 5 часов утра.
Дядя Вася умер 13 апреля в 2 часа ночи.
Дядя Леша 10 мая в 4 часа дня.
Мама — 13 мая в 730 утра.
Савичевы умерли.
Умерли все.
Осталась одна Таня.

Dnevnik 11-ogodišnje Tanje Savičeve. Dnevnik koji je postao simbol, opsadom zarobljenog Lenjingrada i ljudske tragedije. U avgustu 1942, zajedno sa 140 dece Tanja je evakuisana iz grada. Svih 140 dece je preživelo...osim Tanje.

13 comments:

Anonymous said...

aman jel ti neko rekao da ne treba da se pisu tuzne i potresne stvari, bre!?!??! znas, ima nas ovde osetljivih koji te redovno citamo! kmeeee, kao da mi nije bio dovoljan film od sinoc! buhuuuuu :( za kaznu, da si napisala neki leprsav post i ubacila neke svoje divne fotke! koliko sutra! :P
p.s. meni su Kljucevi na hardu :)

wtf? said...

eee pa danima se vrtim sta da napisem..ima toliko stvari koje hocu da napisem o Piteru, i na kraju danas BAM...i eto. sta da kazem...i to je zivot :)
leprsavi post ide...i fotke...

p.s. kljucevi na disku! Aha! koji ce jos veceras biti pogledani...mada posto mi je neki crappy day...mozda pustim nesto veselo, a mozda i ne... ;)

a koji film od sinoc ?

Anonymous said...

film od sinoc si videla (Earth), a ja cu definitvno da gledam Kljuceve, kakav god dan bio, samo se nadam da ce jos nesto da mi stigne :) i da znam da je i to deo "zivota" ali nekako ne volem taj deo... razumes ti mene!

Anonymous said...

znam...niko valjda ne voli...

Anonymous said...

osim onih izopacenih! OK, zvanicno prekidam ovu temu, aj nesto drugo, npr. sta to slusas???

Anonymous said...

sacu da ti posaljem. jazz. strava je :)

Anonymous said...

Jao bas me je dotuklo ovo sa Tanjom. Jako jako tuzno.

Anonymous said...

jeste tuzno. veoma. htela sam jos jednu pricu da napisem, sto mi je ispricala profesorica ruskog, ali mi je to tek tek tuzno, pa nisam htela puno da zracim.

Anonymous said...

To jesu tuzne i potresne stvari. Ali o tome treba da se pise. Jer su CINJENICE. Jer su se desile. Jer se ionako previse izgradilo iluzija, u koje se ususkavamo.
I treba da ostane na nauk, da koliko god kukali nad nasim polomljenim noktom, stvari problem je nesto sto se ne zove tako.
I Bogu hvala, al mi to nismo bas ni blizu onako osetili.
Kako ume.
Pa da se ne ponovi.
Ni sekund.
A kamoli meseci.

Anonymous said...

ne ponovilo se.
nigde.
na svetu.

Emanuelle said...

nigde više.

Kosta said...

Da li je ljudska istorija - istorija patnje i nesrece?

wtf? said...

volela bih da verujem da nije samo to...