2007/08/26

Kruuuuzing...

Dakle, kako je izgledao kruuuzing po Moskvi.....pre jedno dve tri nedelje.
Sišla sam na metro stanici Kievskaya, koja se nalazi na železničkoj stanici istog imena.
Zgrada ž. stanice je rađena u neoklasičnom stilu, a glavna fasada sa stubovima gleda na reku Moskvu. Gradnja je počela u maju 1914 godine, dva meseca pre početka I svetskog rata, a završena 1920 godine. Arhitekta ž. stanice je Ivan Rehrberg, koji se odlučio za zgradu u neoklasičnom stilu u periodu kada je u Moskvi vladao art nouveau. Ispred železničke stanice nalazi se Trg Evrope otvoren 2002 godine i somboliše partnerstvo Rusije i Evropskih zemalja. 48 subova sa zastavama i u centru apstraktna skulptura, poklon Brisela,
Otmica Evrope Oliviera Strebela.
Spustila sam se do mesta gde se kupuju karte i gde se ujedno ukrcava na brod. Bogami dočekala me je neopisiva gužva. Stala sam u jedan red, pa sam posle nekog vremena shvatila da je pogrešan. E onda sam stala u pravi i onda je počelo čekanje, pola sata ne pomeranja na 33 stepena. OK. Kupih kartu. 300 rubalja. I onda me uhvati panika jer shvatam da moram sada da čekam u drugom redu, da bih se ukrcala na brod. Red za ukrcavanje je naravno bio tri puta duži. Međutim, igra sreće, i opala za 5 min. ja na brodu. Krećemo.
Brod kreće prema pešačkom mostu Bogdan Khmelnitskii. Ova
j most dizajniran je 1905-07 i služio je kao železnički most nedaleko od mesta gde se sada nalazi. 2000 godine, ovaj most dugačak 135 m i težak 1400 tona, pomeren je da bi napravio mesta novom modernom mostu trećeg saobraćajnog prstena. Sa obe strane nalaze se zgrade indrustijske zone. Na desnoj, Mosenergo Frunzenskaya elektrana, sagrađena 1920 godine. Sa leve, u toku je rekonstrukcija bivše fabrike svile u stambene objekte. Kada se prođu ove zgrade, naziru se kupole Novodevičnog manastira kroz krošnje drveća. Sagrađen 1528 godine, manastir je primer ruskog baroknog arhitektonskog stila, karakterističnog za kraj 17. veka. Idemo dalje. Prolazimo ispod mosta koji je deo projekta trećeg saobraćajnog prstena, i odjednom predeo se menja, i sa jedne i sa druge strane. Sa puno zelenila, na desnoj strani protežu se Vrapčeve Gore (Vorobyovy Gory ), najvišlja tačka Moskve, a sa leve sportski kompleks Lužniki, sagrađen 1950 god. Nastavljamo dalje…..ispred mene (nas) most na dva nivoa, koji je u stvari metro stanica Vorobyevy Gory. Ova metro stanica je najduža i jedina koja se nalazi na mostu. Sa leve strane kada se prođe most nalazi se sportska dvorana Družba, a sa desne Andreevki manastir i iznad njega na vrhu brda, dve zgade - Ruska akademija nauka ili kako je još zovu "golden brains", zbog inastalacije koja se nalazi na krovu. Prolazimo ispod još jednog mosta i sada se nalazimo u Fruzenskaja stambenoj zoni, koja je pravi primer takozvanog Staljinovog velikog gradskog planiranja, na levoj strani a na desnoj se nalazi park sa veoma zanimljivim imenom Neskuchniy (što znači ne tako dosadna) bašta. Neskuchniy bašta je najstarija bašta u Moskvi. Bivša carska rezidencija, nastala spajanjem tri imanja u 17. veku. Ovde se nalazi i Zeleni teatar, najveći otvoreni amfiteatar koji može da primi 15 hiljada ljudi. Već sam se umorila pisajući, moram svega da se prisetim...sa leve, pa sa desne strane....a toplo mi je...i čini mi se potpuno ne zanimljiv ovaj tekst. Možda kada dodam slike.....možda će onda izgledati zanimljivije. Idemo dalje...još jedan pešački most, koji ranije nije stajao tu....i onda zabavni park Gorki. Grozno izgleda sa obale, nadam se da je unutra lepši (videću kada odem). Prolazim ispod Krimskog mosta, pored Moskovske glavne zgrade umetnosti......i onda...nema gde drugo, nego se pogled zaustavlja na kolosalnoj statui Petra Prvog. Ne želim ni da komentarišem ovu grdosiju. Na sreću preko puta je Hram Hrista Spasitelja, uzivam dok mi ose oči odmaraju na zlatnim kupolama. Preko puta fabrika čokolade Crveni Oktobar. Ne znam zašto ali obožavam ovu zgradu, užasno mi je zanimljiva. Osnovana je krajem 19. veka i još uvek proizvodi najbolju rusku čokoladu. Koliko sam čula ova zgrada će imati istu sudbinu kao i fabrika svile. Šteta. Na putu do Kemlja dočekuje me, ogromno, sivo, čuveno zdanje zgrade pod nazivom "House on the Embankment". Zgrada je izgrađena početkom 30-ih. Rezidencija novog načina života Sovjetske elite. Stanovi u kojima žive visoki vojni činovniki, državni ministri, vojna lica, glumci, umetnici, pisci i drugi heroji sovjetskog režima. Ovo nije bila obična zgrada, moglo bi se reći da je ovo bio grad unutar grada u kom se nalazila pošta, telegraf, banka, perionica, supermarket, kozmetički salon, restoran, školu, medicinski centar, sportsku dvoranu, pa čak i bioskop. Ovo je verovatno i prva zgrada u Moskvi koja je imala toplu tekuću vodu. Od 1937-38 godine Veliki teror zahvatio je "House on the Embankment". Procenjeno je da je jedna trećina od 700 stanovnika ove zgrade, bila žrtva Staljinove represije. Stanovnici ove zgrade na dva načina su završavali svoje putovanje (životno) : GULAG, gde bi gladni i maltretirani posle nekoliko godina bili ubijani. I druga, možda, milosrdnija kazna, metak u potiljak.
Konačno, momenat koji očekuje
m celim putem, Kremlj.
I dalje brod nas vozi, ali ništa mi više nije interesantno, i okrećem se sve dok mi se Kremlj ne izgubi iz vida. Za mene ovo putovanje je završeno i vredno svake kopejke, jer sam videla Kremlj iz tog ugla, sa vode.
železnička stanica Kievskaya

Skulptura Otmica Evrope

Gužva

Lužniki

Golden brains

Petar Veliki

Fabrika čokolade Crveni Oktobar

House on the Embankment

Kremlj

2007/08/22

An End Has A Start



Selim se.
Menjam svoj jednosobni stan za trosobni. Menjam svoju slobodu, svoj ustaljeni tok života, za život sa dve cimerke, gužvu oko kupatila, hoću-neću, borbu oko daljinskog, filmova, pranja sudova, kupovine hrane...
Menjam tišinu za glasove u kući.
Danas se selim.
A možda ću sutra.

2007/08/20

Sveti Vasilije blaženi

Nedelja je bila divan dan. Bar u centru. Sunčano, prepuno ljudi. Gomila turista, uglavnom italijana. Deca. Baloni. Šaneri moskovski. Doterane devojčice i njihovi šanerski pratioci. I Brežnjev. Izašao na protegne noge.
Ah da... i počasna garda se vratila. Ona koja čuva Grob Neznanog Junaka.
Umesto teksta o crkvi postujem neke detalje koje sam slikala unutra crkve (iako nisam platila kartu sa dozvolom za slikanje) i neke slike iz dvorišta crkve.
Elem. Crkvu Vasilija Blaženog je izgradio Ivan Grozni između 1555 i 1561 godine. Legednda kaže da je Ivan Grozni, arhitektu Postnik Yakovleva, oslepeo kako bi ga sprečio da napravi još jedan objekat ove lepote. Ha! Postnik je ipak napravio još jednu crkvu u Vladimiru. Kako je to izgledalo, to građenje tj. projektovanje, živo me zanima. Toliko.
Crkva je predivna...gomila malih hodnika, živopisni zidovi, ikone, sveće, slikarske četkice, merdevine, reflektori, klupe,....u dvorištu golubovi i jedno divno drvo (nemam pojma kako se zove).


Ništa ne stižem. Obećala sam da ću pisati o Kremlju. Nisam. Bila sam predprošle nedelje na brodu. Kruuuuzing po reci Moskvi. Nisam stigla da pišem ni da pokačim slike. Pa, uradiću to valjda uskoro. Ako preživim ovu nedelju.
Pročitala Valjarevića. Prešla na Murakamija. Na engleskom.

2007/08/15

Šetaš i gledaš


Izlozba Steve Bloom-a na Strastnom bulevaru.
Šetaš, gledaš, uživaš.
Posle odeš na tiramisu i sokić.
Pa na spavanjac.


2007/08/12

Kolomenskoye


Pošto i subotom radim do 6, a cela nedelja je bila prilično naporna, nisam imala snage da idem nigde daleko, reko da svratim u "komšiluk". Kolomenskoye. Kada kažem komšiluk mislim na presedanja metroom dva ili tri puta, onda jbg pogrešna stanica, pa izlazak iz metroa na pogrešnoj strani, pa svo to putešestvije trajalo oko 45 minuta. Šta sve vidite kada prođete kapiju : ljudi šetkaju, mladi, stari, zaljubljeni, mame sa decom, šetaju i piju usput pivo iz flaše, neki igraju badminton, neki sede i puše, ćute, neki čitaju knjige, leže na travi, piknikuju...

Kolomenskoye je carsko imanje koje je sačuvalo svoju originalnu formu i nalazi se na desnoj obali reke Moskva. Istorija ovog imanja-kompleksa počinje u 6 veku pre nove ere. Selo je bilo svedok trijumfalnog povratka vojske Dmitrija Donskog posle pobede nad Tarima 1380. Vojska Petra Velikog se takođe zaustavila ovde posle pobede kod Poltave 1709. Kolomenskoye je služilo godinama kao strateško utvrđenje braneći puteve ka Moskvi.
Legenda kaže da su osnivači Kolomenskoya izbeglice iz Kolomna koje su pobegle pred najezdom Tatara u 13. veku. Kasnije imanje postaje rezidencija ruskih princeza i careva, uključujući i Ivana Groznog i Petra Velikog.
Najstariji arhitektonski spomenik imanja je crkva Vaznesenja sagrađena 1532. godine. Crkvu je sagradio Princ Vassily III u čast rođenja sina, budućeg Cara Ivana Groznog.
Sa svojih 60.96 m visine bila je jedna od najvišljih građevina u Rusiji u 16. veku i jedna od prvih crkava građena ruskim arhitektonskim stilom (osnova-grčki krst, visoki zidovi i oštri šatorski krovovi i gomila kupola, liče na luk u preseku). 1994. godine crkva je pod UNESKOvom zaštitom.
1640. godine prvi car Romanov dinastije, Mikhail Fyodorovich, gradi luksuznu drvenu palatu na imanju. Izgrađena je za godinu dana bez testera i eksera, i imala je 250 soba i 3000 prozora. 30 godina kasnije pokrivena galerija spajala je palatu i novosagrađenu crkvu Kazanjske Bogomatere. Palata je bila poznata kao "osmo svetsko čudo". 1768 godine Katarina Velika ruši ovu drvenu palatu i gradi novu blizu crkve Vaznesenja, kasnije su je napoleonski osvajači srušili. Kamena kapija palate sagrađena 1673. godine prezivela je do današnjeg dana, kroz nju prolazite kada se penjete sa reke.
Na teritoriji ovog parka/imanja se nalaze razni spomenici drvenoj arhitekturi, koji su se nalazili po celoj teritoriji Rusije: toranj u kome su čuvani yatvorenici iz sredine 17og veka, mala kuća Petra Velikog koju je lično on napravio, deo zida tvrđave sa osmatračnicom i kapijom napravljenom od drveta bez eksera.




Jedna žena u tišini sedi u dvorištu crkve, sa knjigom u ruci. Mislim da se moli. Odlazim da ne smetam.

2007/08/10

Konji


"Jezik je fakultet" govorio mi je često
Šetnja drugom stranom Strastnoy bul. je završena
Sve do reke Moskve i Hrama
Krug završen
Samo na tren dok šetam sama sa svojim mislima među drvećem
osećam da sam kod kuće
Nalećem na prolaznika i sve nestaje za tren
Prašina i pesak
Malter radnici investitori
Bušilice čekići testere
Bez šlema sam
Šta ako mi nešto padne na glavu?

2007/08/07

Lubenice


Ovih dana šetam u krug
Juče na jednu stranu, u smeru kazaljke na satu
Danas u suprotnom smeru
Juče Cistye prudi Pokrovka Dača Moskvoretskaya nab.
GUM Aleksandrovsky sad
Danas Pushkin cafe Tverskoy bul. Teatar Zone ITAR-TASS
Imam upalu mišića
Uposlila sam se
Radim
Jedem voće svaki dan dok gledam oblake
Čitam Valjarevića
Šetam
Perem i peglam
I doručkujem ručam i večeram
Gledam Pison break
Spavam ko beba


Moram kosu da perem

2007/08/05

2007/08/02

?? i jedna pesma

Ponovo je počelo. Potpuno ne očekivano. Vraća mi se ta ne tako baš daleka prošlost. I sve je lepo, ništa ružno. Kako hodam gradom sve mi budi uspomene: ulice, ćoškovi, crkve, hram, most, kremlj, terasa, kafana, stela, lenjin, večni plamen, gararin…..Dobro sam. Nisam uopste loše. Mislim ne raspadam se.
I otkud sada sve to? I ti snovi sada....i oni me muče.
?


Kako šetam centrom često od kada sam stigla, primetih jednu užasno zanimljivu stvar. Nešto se čudno dešava sa počasnom gardom koja čuva Grob Neznanog Junaka u Aleksandrovskom sadu tj. Aleksandrovoj bašti. Čudno je to što ih nema. Uopšte. Ni jednog a ni drugog. Dva vojnika bi trebalo nepomično no matter what da čuvaju Grob Neznanog Junaka, što bi značilo kiša, sneg, ledenice, minus 200, sekire i ostalo...Hmmm...
?